Ostvarila je svoj SAN i raskrčila put budućim generacijama: Elizabeta je bila prva žena lekar, jedva je upisala STUDIJE, a zatim OSLEPELA, život je okončala u stravičnim mukama

K.Ć Vesti 03.02.2022 11:24 0

U današnje vreme normalno je da žena radi šta voli, ali nekada to nije bilo tako. Samo muškarci su mogli da rade kao lekari, a ova žena je prva koja se izborila za svoja prava i prokrčila put svim devojkama, majkama i ženama

Ostvarila je svoj SAN i raskrčila put budućim generacijama: Elizabeta je bila prva žena lekar, jedva je upisala STUDIJE, a zatim OSLEPELA, život je okončala u stravičnim mukama

Shutterstock

Elizabet Blekvel uspela je da ostvari svoj životni san i da studira medicinu. Njena upornost se isplatila i 1849. godine je postala prva doktorka u Americi. Danas vam predstavljamo priču o tome kako je ona uopšte uspela da se u to doba upiše na medicinski koledž Geneva.

Elizabet je pokušala da se upiše na fakultete u Čarlstonu, Filadelfiji i Njujorku, ali svi su je odbili. Tada je rešila da pokuca na vrata medicinskog koledža “Geneva” u Dženivi. Din Li (Dean Lee) i njegove kolege profesori su oklevali da li da je prime ili ne. Doktor Li je odlučio da o tome 150 studenata glasa i da, ukoliko samo jedan kaže “ne”, Elizabet neće moći da se upiše na koledž.

U kolumni za “PBS New Hour” doktor Hauard Merkl (Howard Merkel), direktor centra za istoriju medicine je govorio o tome kako je doktorka Blekvel ispisala stranice istorije, te na koji način je savladavala mnogobrojne prepreke.

- Izgleda da su studenti mislili da je u pitanju neka šala i jednoglasno su odlučili da Elizabet može upisati fakultet. Malo je reći da su se iznenadili kada im se ona sutradan pridružila na času - napisao je doktor Merkl.

U to vreme, studij na medicinskom koledžu “Geneva” trajao je samo godinu i po dana. Mladoj Elizabet je njen novi dom bio poprilično zastrašujući. Bila je isuviše stidljiva da bi postavljala pitanja kako studentima, tako i profesorima. Sama je shvatila gde treba da nabavlja knjige i kako da uči jezik medicine 19. veka. Kako doktor Merkl tvrdi, većina studenata medicine su u to doba bili nepristojni i često se dešavalo da profesorima dobacuju grube šale, bez obzira na temu predavanja. No, kada je Elizabet počela da dolazi na časove, svi su se primirili i više se koncentrisali na učenje.

Jedna od najvećih prepreka sa kojima se susretala bio je čas reproduktivne anatomije. Profesor Džejms Vebstr (James Webster) je smatrao da bi ta tema bila “previše za žensku delikatnu senzibilnost” i zamolio je Elizabet da napusti čas. No, njoj to nije padalo na pamet. Nekako je uspela da nagovori profesora da joj dopusti da prisustvuje času, a u tome su je podržali i njene kolege studenti.

No, nije sve bilo tako sjajno. Leti je obavljala praksu u “Blockley Almshouse” u Filadelfiji, ali samo joj je nekoliko muških pacijenata dopuštalo da ih pregleda. Sa druge strane, i mnogobrojni studenti su se prema njoj ponašali neprijateljski. Međutim, Elizabet se nije dala zaplašiti. Hrabro je sve to izdržala i stekla je mnogo prakse, a naročito u lečenju jedne od najtežih zaraznih bolesti siromašnih ljudi – tifusne groznice o kojoj je kasnije pisala i doktorsku tezu.

Imala je 28 godina kada je završila fakultet. Dok je primala diplomu, Čarls Li (Charles Lee), dekan medicinskog koledža “Geneva” je ustao i naklonio joj se. Posle završenog fakulteta, doktorka Blekvel je odlučila da svoje školovanje nastavi u Parizu i Londonu. U junu 1849. godine započela je svoj postdiplomski rad u čuvenom porodilištu “La Maternité” u Parizu i dobila je priznanje svojih profesora da je vrhunska akušerka.

Nažalost, 4. novembra 1849. godine je lečila bebu koja je imala bakterijsku infekciju očiju. Doktor Merkl objašnjava da je detetova majka verovatno imala gonoreju i da se beba zarazila prilikom porođaja. Elizabetino levo oko se inficiralo i izgubila je vid na njemu. Ta povreda ju je zaustavila na putu da postane hirurg.

Nakon toga je učila i radila u bolnici “St. Bartholomew” u Londonu. Ironično, smela je da radi u svim oblastima medicine osim u ginekologiji i pedijatriji u kojima je trebala da dosegne najveću slavu. Godine 1850. se vratila u Ameriku i počela da radi u Njujorku, ali imala je malo pacijenata. Tri godine kasnije, osnovala je dispanzer za siromašne ljude u blizini Trga Tompkins, na Menhetnu. Do 1857. godine proširila je dispanzer u njujoršku ambulantu za žene i decu. Jedna od koleginica joj je bila i njena mlađa sestra Emili (Emily), koja je postala treća žena sa medicinskom diplomom u Americi.

Doktorka Blekvel je putovala širom Evrope i zainteresovala se za pokrete društvenih reformi posvećenih ženskim pravima, planiranju porodice, higijeni, eugenici, medicinskom obrazovanju, seksualnoj čistoti i hrišćanskom socijalizmu. Pored toga, ona se bavila i pisanjem, a u svojim radovima je davala savete devojkama i novim roditeljima, te govorila o zdravom domaćinstvu, medicinskom obrazovanju, medicinskoj sociologiji i seksualnoj psihologiji.

Tokom 1860 – ih i 1870 – ih godina nekoliko puta se vraćala u glavni grad Engleske. U periodu od 1874. do 1875. godine pomogla je u osnivanju medicinskog fakulteta za žene u Londonu. Tu je radila kao profesorka ginekologije sve do 1907. godine kada je pala niz stepenice i zadobila ozbiljne povrede. Preminula je od posledica paralitičkog moždanog udara 1910. godine u svom domu u Hastingsu, u istočnom Suseksu u Engleskoj. Njen pepeo se nalazi u crkvi “St. Munn” u Kilmunu, Ergilšajru u Škotskoj.

- Doktorka Blekvel je neumorno radila kako bi obezbedila jednakost za sve članove medicinske struke. Mnogi bi mogli da tvrde da moramo još mnogo raditi na tome - napisao je doktor Merkl.

Komentari (0)
Loading